Turbeta

Gazi Husrev-beg

Gazi Husrev-beg je rođen 1480. godine u Serezu (Egejska Makedonija) gdje mu se otac nalazio kao sandžak-beg, namjesnik. Otac mu, Ferhat-beg bio je rodom iz Bosne, dok mu je majka bila turska princeza Seldžuka, kćerka sultana Beyazida II, pa je Gazi Husrev-beg po ocu porijeklom iz ovih krajeva, a po majci je vezan za osmansku sultansku familiju. U dubrovačkom arhivu iz 1483. godine zabilježeno je kako Dubrovčani šalju darove Radivoju, kršćaninu iz Bosne, a bratu carskog zeta koji je tada već bio unaprijeđen u Ferhat-agu, visokog dvorskog službenika na kojoj dužnosti je i poginuo. Husrev-beg je još kao malo dijete ostao bez oca koji je poginuo 1486. godine u bici kod Adene kao vojskovođa Beyazida II boreći se protiv egipatskog sultana Kaitbaja. Majka mu je također rano umrla i pokopana je u zasebnom turbetu pokraj koga je kasnije podignuto i turbe njenog oca sultana Beyazida II. Husrev-beg je odrastao i odgojen na osmanskom dvoru, a svoje prvo zaduženje dobio je kao diplomata. Dodijeljen je kao pratnja svome daidži careviću Mehmedu koji je 1503. godine postavljen za krimskog namjesnika sa sjedištem u gradu Kefi. Kao izaslanik carevića Mehmeda išao je na ruski dvor gdje je sa ruskim knezom, kako u svojoj povijesti Bosne navodi Salih-ef Muvekit „sjedio za istom sofrom“. Kako već 1504. godine umire carević Mehmed, Husrev-beg je iz Kefe premješten za beglerbega u pokrajinu Skenderiju sa sjedištem u Skadru. Vitešku titulu gazija, odnosno heroj, koja se je davala istaknutim osmanskim ratnicima i junacima zbog vojničkih uspjeha i hrabrosti, stekao je 1521. godine prije dolaska u Bosnu, zbog zasluga u osvajanju Beograda. Na istočnoj strani od džamije nalaze se dva turbeta (mauzoleja) koja je Gazi Husrev-beg još za svoga života dao da se sagrade. U većem turbetu se nalazi Gazi husrev-begov kabur (grob) dok je u manjem pokopan Murat-beg Tardić, Gazijin vojvoda, a kasnije sandžak-beg i prvi upravitelj Gazi Husrev-begovog vakufa. U svakom turbetu se iznad kabura nalazi kubura (drveni sarkofag) prekriven sa zlatom izvezenom čohom u natpisu koji je kredo Islama i u prevodu sa arapskog jezika glasi: «Nema božanstva osim Jednog Boga, a Muhammed je Božiji Poslanik.»

Gazi Husrev-begovo turbe

Za svoga života Gazi Husrev-beg je izgradio dva turbeta koja spadaju u tipične primjere zatvorenih mauzoleja. Turbeta su restaurirana 1895. godine za vrijeme austro-ugarske uprave i u unutrašnjosti su dekorisana kaligrafski ispisanim izrekama i citatima iz Kur'ana. Restauracijom koja je izvršena 2002. godine obnovljena je unutrašnjost prema stanju iz 1895. godine. U velikom osmougaonom turbetu je u sredini unutrašnjeg prostora Gazijin sarkofag prekriven zlatom vezenim prekrivačem.

Opširnije

U Dubrovačkom arhivu od 15. aprila 1483. godine stoji zabilježeno:

» Prima pars est, de acceptando donum perperorum cca. 55, factum per minus consilium Radivoy, affini Perchat-beghi, generi imperatoris.«

» Dubrovčani daruju sa 55 perpera Radivoja koji je brat Ferhat-bega, carskog zeta.«

Gazi Husrev-begov dolazak na stolicu bosanskog sandžak-bega (1521. godine i uz dva kraća prekida tu je ostao sve do smrti 1541. godine) donosi Sarajevu brz uspon i napredak. On je ličnost koja sjedinjuje vrline talentovanog vojnika i građanina: emira, humaniste i graditelja. Naziv gazija, odnosno heroj, koji se je davao istaknutim osmanlijskim vojnicima i junacima zbog vojničkih uspjeha i hrabrosti, stekao je prije dolaska u Bosnu. U isto vrijeme on je i zahvalan sin svoje domovine kojoj poklanja i svoje srce i svoj imetak.

Gazi Husrev-beg je svojim vakufnamama iz 1531. za džamiju, hanikah, imare i musafirhanu i iz 1537. za medresu i biblioteku uvakufio sav svoj imetak. Za period od dvadeset godina, koliko je kao turski namjesnik upravljao Bosnom, Gazi Husrev-beg je udario čvrste temelje budućem, velikom Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine koji uskoro, nakon njegove smrti, izrasta u tada najveći grad evropskog dijela Osmanlijskog carstva sa oko 50.000 stanovnika.

Gazi Husrev-begovo djelo, gledano ne samo u vremenu kada ga je ovaj čovjek dizao i gradio, zaista je impozantno, kako po svome obimu, tako, još više po svojoj namjeni. Jer, Gazijine zadužbine i duh koji je kroz njih strujao, davali su pečat i impuls ovome gradu i ovim krajevima čitava stoljeća.

Tu je njegova veleljepna džamija, podignuta u slavu Onoga u čijoj je ljubavi živio i radio: preko puta nje podiže svoju čuvenu Medresu, koja je tada i dugo nakon toga po svome rangu bila jedinstvena na Balkanu, a uporedo s tim osniva i svoju čuvenu biblioteku, danas jednu od najbogatijih riznica orijentalnog pisanog blaga. Istovremeno, svuda po tadašnjem Sarajevu, niču i mnoge druge njegove ustanove i zadužbine vjersko-prosvjetnog, socijalno-humanog i sanitarno-utilitarnog karaktera. No, veliki graditelj i dobrotvor ne zaboravlja ni vodu, pa izgrađuje vodovod i dovodi vodu sa izvora udaljenog sedam kilometara od Sarajeva i razvodi je u 40 javnih česama. Bio je to jedan od prvih vodovoda u tadašnjoj Evropi.

Impozantan je i Gazi Husrev-begov hamam iz prve polovine XVI stoljeća koji je posljednji u cijelosti sačuvani hamam u ovom gradu. Imao je dva paralelna pogona i u svakom po više odjeljenja: ulazne prostore sa čekaonicom (tzv. šadrvane – pod velikim kupolama), prostorije za kupanje i preznojavanje, prostore za loženje i pripremu tople vode, te grijanje ispod podova na način grijanja toplim zrakom.

Gazija ide i dalje. Svjestan je da je privreda srce i krvotok jednog grada i kraja. Što to srce bude jače udaralo i grad će brže cvasti i napredovati. Zato mu Gazija daje nove impulse. Gradi čuveni sarajevski Tašlihan, ogromni karavansaraj, stjecište bogatih trgovačkih karavana koji stoljećima s Istoka i Zapada stižu u ovaj grad: podiže bezistan, natkriveno tržište najraznovrsnije tekstilne robe: podiže brojne dućane u kojima stotine vještih ruku kuju, šiju, vezu i trguju. Sarajevo se time pretvara u bučnu trgovačko-zanatsku košnicu i čuveno tržište, u koje svakodnevno stižu bogate trgovačke karavane koje odnose i donose robu, sirovine i gotove proizvode.

No, Gazija kao da još nije zadovoljan. U njegovoj čuvenoj medresi, osim vjerskih predmeta, slobodno se raspravljalo o filozofiji, poeziji i etici. Zahvaljujući tome, mnogi na oko sitni i nepoznati ljudi čitaju, proučavaju i prepisuju najčuvenija filozofska i ostala djela. Na te njihove prepise, dnevnike, pjesme i putopise, nailazimo danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Takvo je bilo staro Sarajevo, kojem je Gazija udario privredne i duhovne temelje. Čovjek takvog formata i duha, kakvog je bio Gazi Husrev-beg, nije mogao biti drugačiji nego što je bio i prema pripadnicima drugih vjera. Njegova tolerancija i širina najbolje se ogleda u njegovim postupcima.

Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, nekoliko stotina koraka udaljena od njegove monumentalne džamije, gradi se u njegovo vrijeme.

U isto se vrijeme obnavljaju franjevački samostani u Visokom i Fojnici, nadomak Sarajevu, a u sarajevskom kvartu Latinluk, takođe u neposrednoj blizini ove džamije, postoji i katolička bogomolja.

Nad ulazom u Gazijino turbe nalazi se kamena ploča, veličine 45 x 85 cm, na kojoj je uklesan natpis u stihovima na arapskom jeziku. Natpis je smješten u šest elipsastih polja, oivičenih debljim linijama.

» Husrev-beg je omrknuo u stanju koje nije san,
Među svijetom je poznat zbog pravednosti.
Neka mu Bog olakša stanje u grobu
I dade mir duši njegovoj i oproštaj (grijeha).
Molitelj mu izreče u molitvi hronostih:
Neka je milost Slavnog (Boga) na njega svaki dan.«

Današnji natpisi na kuburama Gazi Husrev-bega i Murat-bega izrađeni su hidžretske 1318.godine/1900.godine. Dr.Ćiro Truhelka u knjizi „Gazi Husrev-beg“ tvrdi da nema historijskih podataka o boju Husrev-bega sa Crnogorcima kada je navodno poginuo i kada mu je drob ukopana u selu Drobnjaci, a tijelo u Sarajevu: „O toj crnogorskoj vojni fali nam i najmanja pouzdana vijest; ali tumačenje imena Drobnjaka u savezu sa smrti Husrev-begovom već je stoga neispravno jer ime Drobnjaka nalazimo u dubrovačkoj arhivi često spominjano sto i više godina prije Husrev-bega.“ Truhelka navodi da ovu verziju pobija i Fojnička kronika koja inače donosi pouzdane vijesti i bilježi da je Husrev-beg umro baš u samom Sarajevu. Takođe za Murat-bega osmanski izvori tvrde da je adžemi oglan (potomak stranca) porijeklom iz Šibenika. Obzirom da se Murat-beg u GHb vakufnamama spominje kao zarobljenik (u'tekau), vjerovatno je nakon zarobljavanja kao veoma mlad odabran za adžemi oglane.

Murat-beg

Pored ranije navedenih podataka, o ličnosti Murat-bega doznajemo nešto više i iz teksta o Gazi husrev-begovom vakufu datog u knjizi: „Osmali mimar ve eserleri“: „Nakon uspjeha koji je izvojevao Murad Vojvoda, ćehaja Gazi Husrev-bega, protiv 10.000 vojnika koje je poslao Aršiduk Ferdinand, tvrđava Klis je oslobođena. Za kliškog sandžak-bega je postavljen Murad Vojvoda. Dodijeljeno mu je još zeâmetâ (vojničkih posjeda do 100.000 akči), a Gazi Husrev-begu još nekoliko hasova (vojničkih posjeda preko 100.000 akči)...“ „Vakif Gazi Husrev-beg je ovlastio Murad-bega da se brine o sprovođenju odredbi vakufname, a da se nakon njegove smrti time bave njegovi nasljednici. Murad–beg, za koga se zaključuje da je bio veoma blizak Gazi Husrev-begu, umro je 952. godine, poslije Gazi Husrev-bega, te je pokopan u skromno turbe pored Gazi Husrev-begovog.“

Pročitajte više

Ovdje takođe navodimo i odlomak iz knjige: „Avrupa’da Tϋrk izleri“:

„Tvrđavu Klis, koja se nalazi u blizini Splita u okviru sadašnjih granica Hrvatske, osvojili su Turci 1537. Tvrđava je imala ulogu zaštitnog zida za kršćane protiv Turaka koji su nadirali u Evropu preko tvrđave Otranto (južna Italija). Nakon što su osvojili Bosnu Turci su prodrijeli na obale Dalmacije. Odred akindžija (jurišne konjice koja je upadala u neprijateljske zemlje) smjestio se 1471. godine u Splitu. Uspostavili su prijateljske odnose sa stanovništvom. Nakon izvjesnog vremena izbio je spor. Turci su ušli u Klis i u luci Solin ubili kneza Petra Kružića (zapovjednika tvrđave).

Nakon što su osvojili Klis, Turci su uspostavili Kliško-Lički sandžak. Vlast nad ovom tvrđavom su izgubili 1648. godine. Tvrđava Klis izgubila je svoj značaj nakon što je sa historijske scene nestala Venecija. Od Turtaka je na tom prostoru ostala džamija Gazi Murat-bega Tardića koja je okružena kapijom i crkvom. U sastavu tvrđave nalaze se i tri česme koje su pod zaštitom države i koje su još uvijek u upotrebi.

Na natpisu na zidu tvrđave stoji: U noći 6. na 7. aprila 1596. godine Splićani, Kaštelijanci, Poličani, stanovnici Brača i Uskoci su pod vođstvom Ivana Alberitija, fra Brutivevića i Nikole Cintra oslobodili tvrđavu Klis od Turaka. Ubijen je general Jurja Janković koji je nekoliko dana opsjedao tvrđavu.

Ključevi tvrđave nalaze se kod vlasnika kafića koji je odmah ispod tvrđave. Ključevi tvrđave su dati komandantu turske jedinice u Splitu i mi smo je posjetili u svojstvu turskih diplomata.

Gazi Murat-begTardić koji je osvojio tvrđavu, bio je iz redova adžemi oglana, porijeklom Hrvat iz Šibenika.

Nakon što je porazio hrvatsku vojsku kod Solina, 1537. godine je opkolio i zauzeo tvrđavu Klis. Od tada je poznat kao kliški sandžak-beg Gazi Murat-beg. Sandžak-beg Slavonske Požege postao je 1543. godine. Umro je 1545. godine i ukopan je u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.“

Murat-begovo turbe

Pored svoga turbeta Gazi Husrev-beg je podigao manje turbe heksagonalne osnove za Murat-bega Tardića. Murat-beg je bio oslobođeni ratni zarobljenik (u'teka:u). Nakon što je vaspitan kao adžemi oglan (potomak stranca) došao je u službu Gazi Husrev-bega koji ga je postavio za svoga vojvodu i ćehaju (zastupnika). Na osnovu hronike koja opisuje vojnu u Dalmaciji iz 1536. godine može se doznati : „Ovaj Murat-beg, koji se malo poslije odlikovao i u očajnoj bitci kod Gorjana, bijaše, kako Ištvanfy veli, rodom iz Šibenika te je u mladenačkoj dobi dopao turskog ropstva i došao kao rob na Husrev-begov dvor, koji ga je vremenom imenovao vojvodom. Mi smo gore ustanovili, da je ovaj izvod Murat-begovog porijekla posve opravdan, dapače nam je bilo moguće ustanoviti, da je Murat-beg u Šibeniku imao brata, svećenika Jurja Tardića, a taj brat bio je kako razabiremo iz jednog izvješća šibeničkog kneza od 30. maja 1526. kanonik tamošnjeg kaptola te je ostao u bratskom odnošaju sa svojim bratom Muratom, onda kapidžijom Husrev-begovim, jer je isto proljeće bio u Sarajevu u pohodima kod njega i namjeravao, kako iz istog izvješća saznajemo, da ga opet pohodi.“ (Kukuljević, Arhiv za jug.povj.VIII. 235.) Murat-beg je u proljeće 1527. godine osvojio do tada neosvojivu tvrđavu Klis i kompletnu hrvatsku vojnu krajinu kada je od novoosvojene teritorije formiran Kliški sandžak, a pred kraj iste godine osvojio je i grad Jajce, jedini do tada neosvojeni dio Bosne. „I tako je došla pod vlast Osmanlijskog carstva jedna od najvažnijih strategičkih točaka na obali Jadranskoga mora, tvrdi grad Klis, koji je postao sijelom novoustrojenog kliškog sandžakata, u kome bijaše po prijedlogu Husrev-begovu imenovan prvim sandžak-begom sam Murat-beg, koji se od onda prozva Gazi Murat, a car, da mu nagradi junaštvo, podijeli mu po Muvekkitu zijamet te se odonda prozvao begom.“ (Truhelka, Gazi Husrev-beg) Nakon što je postao veoma poznat u ratovima protiv Venecije i Austrije, Murat-beg je umro 1546. godine kao sandžak-beg Slavonije. Tijelo mu je preneseno u Sarajevo i sahranjeno u ovom manjem turbetu. Prema odredbama iz Gazi Husrev-begovih vakufnama Murat-beg je postavljen za prvog muteveliju Gazi Husrev-begovog vakufa. Prema istim odredbama između Murat-begovih potomaka (evla:du-l-u'teka:i) bira se mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa. Nad ulazom u turbe smještena je kamena ploča veličine 30 x 85 cm sa natpisom u stihu na turskom jeziku. Natpis je pisan u četiri elipsasta polja, oivičena linijama.