Potvrđujući ovaj islamski princip preporučen od Muhammeda a.s., da je imetak
najbolje zavještati tako da formira trajno dobro, Gazi Husrev-beg je sva svoja
nepokretna i pokretna dobra uvakufio.
Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531.
godine pisana je za džamiju, imare i hanikah. Druga vakufnama iz 1537. godine pisana
je za Kuršumliju medresu. Od ostatka novčanih sredstava nakon izgradnje medrese
nabavljene su tada najpoznatije knjige i osnovana biblioteka, a trečom vakufnamom
iz 1537. godine je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije.
Ove tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine pravni osnov formiranja
Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne do u detalje organizovane složene
institucije. Ove vakufname također predstavljaju, gledajući iz ugla savremenih propisa,
sve neophodne pravilnike potrebne za funkcionisanje bilo koje savremene organizacije.